Home / Razmišljanja / Obrazovanje

Obrazovanje

Svatko tko se ikada sreo ili imao tu (ne) sreću da radi sa sezonskim kuharima, šokirao se s količinom ne znanja raspolažu. Osobno, nije mi jasno da je moguće da netko tko radi u profesiji, znači odabrao je biti kuhar, tako malo vremena i novaca ulaže u svoje znanje. A znanje u ovoj profesiji je bitno, najbitnije ako me se pita. Jer kako očekujete da gost bude zadovoljan vašim jelom, vlasnik zadovoljan vašim radom ako godinama radite jedno te istu stvar, iz dana u dan. Većina ionako radi pogrešno, prekuhavaju povrće, isušuju ribu, ne brinu se na higijenski ispravan način o namirnicama, pa bude pizdarija oko toga… Ali ne krivim ih. Nisu ih ispravno naučili na praksi, ne zato što nisu htjeli, već zato što ni oni koji bi trebali znati, nisu bili dovoljno obrazovani.

Ali im zamjeravam jer nisu ništa poduzeli kako bi tu nepravdu ispravili. Pazite, ako nemate volju za učenjem novih stvari, ako ne pratite svjetske trendove u kulinarstvu onda se osuđeni na monotoniju gdje se rad svodi na podgrijavanje smrznutih proizvoda i kuhanja juha iz vrećica. Ono, klasična prćija.  A tko želi takav posao? Ja ne. Nikada ne bih pristao na takvo nešto. To mi je ispod časti.

Poduzimam sve kako do toga ne bi došlo. Svake godine ulažem znatnu količinu vremena i novaca u dodatno obrazovanje. Primjerice prošle godine sam proveo radeći devedeset dana u jednom boljem Londonskom restoranu kao commis chef za nula kuna. Da bez plaće, samo kako bih naučio nove stvari, i kako bi chefovi, koji znaju puno više od mene, “otvorili oči” i pokazali stvari koje ne bih nigdje u hrvatskoj mogao naučiti. Teško je bilo, radilo se po minimum 14 sati na dan, svaki dan. Mjesta za grešku nije bilo jer vas inače odmah potjeraju, tako da je koncentracija morala biti na najvišoj razini tijekom čitavog radnog dana. I znate što, uživao sam i bilo mi je fantastično. Sljedeće godine idem ponovo na takvu “pustolovinu” ali ovaj puta u Švedsku.

Financijski gledajući obrazovanje košta. Vjerujte da košta. Ne bih baš izlazio s brojkama ovako preko bloga ali radi se o povećoj svoti koja bi mi da ju stavim na jednu hrpu bila dovoljna za omanji bistro. No i čitanje kulinarski časopisa poput meni dragog “Iće & piće” magazina mogu poslužiti kao edukacijsko štivo. A financijski isplativije za Vaš džep od puta i boravka u Londonu.
Jeftinih alternativa također ima, gastro web portali poput nedavno pokrenute dobre hrane također mogu poslužiti , kao i razni food blogovi.

Da se vratim na temu. Evo dva primjera. Ove godine imao sam ne sreću raditi s par kuhara. Ok, oni su se zvali kuharima, ali daleko su oni od tog poziva.

Kuhar prvi.

Zabavan zanimljiv, odličan kao osoba, ali ne zna jaje ispeći. Ostane mu sirovo. Hotelski doručak koji je najjednostavniji dio našeg posla, jednostavno nije mogao savladati. Svako jelo koje sprema, ima dva prsta masti na vrhu. Jelo koje je sam mu da sastavi je izgledalo kao da se neko pobljuvao na tanjur. Što je najgore on je zadovoljan s time. Ono epic fail na toliko razina.

Gdje je problem s njime. Ne želi učiti. Smatra da je naučio sve što treba i da je sada spreman raditi bilo gdje. Zašto je tako, ne znam. Pokušao sam mu neke stvari pojasniti i barem malo zainteresirati. Ali uzalud. Taj bi imao obraza prijaviti se i u Eleven Madison Park da može. Ali ne može. Sada radi u nekoj špageteriji. Nisam išao tamo, strah me da mi ne ponudi neš za jesti.

No ima i loš primjer daljnjeg obrazovanja, tj pogrešnog shvaćanja što to zapravo jest obrazovanje.

Kuhar drugi.

Završio privatnu školu za kuhara, jedno od boljih škola doduše samo na papiru. S obzirom na to da je dečko tek završio školu nisam puno očekivao od njega. On me u početku ugodno iznenadio. Pokazivao je veliku želju kuhanjem, imao je strast koja se rijetko viđa u njegovim godinama, ali problem je bio sljedeći. Sve što bi ga naučio, on bi zapamtio, i čak dobro i odradio. No problem je što ga je onda uhvatio karcinom svih kuhara. Ego. Do kraja svog rada za mene, ego mu je bio narastao na razinu na kojoj bi mogao čak i samoga Ramsaya posramiti. Zašto pobogu. Toliki talent, a uništi ga egoizam. Ono wtf. Problem je naime u samoj školi koja je te mlade kuhare učila da čim oni završe školu da su veliki chefovi, a to jednostavno nije tako. Titula chefa se zarađuje krvavim radom u kuhinji i mukotrpnim višesatnim pripremama, a ne u školi. Na kraju, ni on nije znao niti mogao odraditi hotelski doručak, a od samostalnosti nula bodova. Žalosno.

Iako je imao želju kuhar drugi imao želju za obrazovanjem i upisao čak i četvrtu godinu, jednostavno nije shvaćao da je životno škola i slabo plaćeni rad majka svih obrazovanja. Jer što će mu i četvrta godina kad ni doručak ne zna raditi?

Iz ovih primjera možemo poučiti samo jednu lekciju. I odlično poznavanje teorije ne vrijede pišljivoga boba bez prave prakse, kao što ni prava praksa ne vrijedi bez poznavanja teorije. Moj savjet svim mladim kuharima.  Čitajte knjige, visite na food portalima i blogovima, stažirajte u boljim restoranima i otvorit će Vam se svijet o kakvom niste ni sanjali. Budete li vrijedni, biti će te prihvaćeni, budete li pametovali, potjerat će vas. Nemojte ni školu zaboravit. Jer vam iz iskustva mogu reći da jedno bez drugog jednostavno ne ide.

Share the joy
  •  
  •  
  •  
  •  

About Kristijan

Just a heavy metal fan that likes to cook :) chef @centar academia zagreb

Check Also

Najteži odlazak

Nakon prekrasnih šest mjeseci rada na definitivno najboljem i najljepšem radnom mjestu na kojem sam …

2 komentara

  1. Dunja Milošić Odobašić

    Poštovani Kristijan, slučajno sam naišla na Vaš blog te pošto se upravo bavim osmišljavanjem dodatnog obrazovanja za kuhare jako me zainteresirao. Naime, nisam iz vaše struke, ja sam ekonomista međutim voditelj sam tima u Podravki koji osmišljava novu Kulinarsku akademiju za koju bi željeli dobiti sredstva iz fondova Europske unije. Pošto mi je, moram priznati jako teško u potpunosti shvatiti probleme u kuharstvu puno mi je pomogao Vaš post o obrazovanju. Koliko smo mi detektirali, vrlo slično kao i Vi, problem je praksa tijekom školovanja od tri godine te nastavak školovanja. Naš prijedlog ide u smjeru uvođenje 4 godine školovanja gdje bi mladi kuhari dobili različita znanja te praksu koja nedostaje u srednjim školama. Da li bi to po Vašem mišljenju bio dobar smjer nastavka obrzovanja i bolje specijalizacije mladih kuhara?
    Pozdrav, Dunja Milošić Odobašić

  2. Poštovana Dunja, hvala Vam na komentaru. Osobno mislim da bi se puno stvari trebalo promijeniti u našem obrazovnom sustavu da naše škole dosegle višu razinu koju zaslužuju. Opširnije o tome možete proćitati u nastavku tj drugom djelu posta o obrazovanju. Link

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena.

Bad Behavior has blocked 81 access attempts in the last 7 days.

Obrazovanje

by Kristijan time to read: 5 min
2

Powered by <" title="gemišt" rel="follow"> http://www.kutjevo.com/hr/proizvodi/shop.product_details/8/flypage.tpl/23.html