Home / Razmišljanja / Obrazovanje III.

Obrazovanje III.

Nedavno sam pročitao komentar po kojem jedan mladi ugledni poduzetnik kojem btw skidam kapu do poda i čestitam na svim postignućima pokudio školu koju je pohađao. Svidio mi se njegov komentar i moram i sam priznati da sam imao jako slično školovanje.

Iz mog iskustva mogu nahvaliti sve profesore na njihovom zalaganju i trudu, a pogotovo ravnatelju na njihovom predanom radu. Naravno, to vrijedi za sve osim onih čija imena neću spominjati, ali koji su na neki način i bili najbitniji za kuharsku struku. Zbog njih i pišem ovaj blog post, a ionako će s sami prepoznati u ovom tekstu.

OK, treba prijesvega reći da uvjeti u kojima rade, ne samo oni, već i drugi profesori u drugim školama su blago rečeno neadekvatni. Sjećam se svoje učione iz kuharstva, male prostorije u koju nas je jedva stalo desetak i to skupa sa profesorom. Užas iz te prostorije danas ne bi mogao poslužiti niti dva stola. A najgore od svega je da se ta učiona i nije puno promjenila od tada. Katastrofa.

Ali nije sve stvar u opremi, već u zalaganju. Nedavno sam primio mladu kuharicu tek izašlu iz upravo te iste škole. Na praktičnoj nastavi na kojoj je bila nije naučila ništa, što je očekivano, jer rijetko ko koji restoran može odgojiti mladog kuhara u samostalnog. Većina ionako očekuje gotov proizvod. Iako ne znam odakle taj gotov proizvod da dođe, možda jedino iz vedra neba.

Doduše ja sam takvog radnika i tražio da ga mogu naučiti onako kako su mene vani učili, tj ispravno.

Škola je bitna u životu i ne ide se u nju iz puke zajebancije već zato da se nešto nauči. Pa zašto učenici ne nauče osnove kuharstva u njoj?

Razlog leži u tome da mnogi profesori ni sami ne znaju osnove. Da znam, veliki mindfuck ali situacija je realna. Ako idete u ugostiteljsku školu zapitajte se kad ste zadnji put naučili raditi cezar salatu ili ajngemahtec. Glaziranje, demiglace, sous vide način pripremanja su ipak astrofizika za mnoge profesore kuharstva. O desertima da ni ne pričam. Jedino palačinke, eventualno mousse, ali to i doma možeš naučiti raditi. Užas.

Profesorima fali edukacije. Fali im strasti, ali prije svega fali im profesionalnosti. Zamislite samo da doktore obrazuju onako kako danas kuhare obrazuju. Majko mila pa ne bi ni ranu znali sanirati.

Peći odojka ili okretati janjca, grah i ostala variva su dobre stvari za znati, doduše za seoske prćije ili sajmište. To je bilo in u devedesetima no sada je 2015. godina i naučiti nekoga raditi “maslac na način šefa kuhinje” (čitaj krauterbutter) nije primjereno. Pogotovo kad taj isti profesor nije učenicima pokazao niti kako se fucking omlet radi.
Kićenje sa raznim medaljama sa Kamelija i sličnim kupovima su po meni bezveze i ne drže vodu. Jer, ruku na srce, 99% učenika koji su izašli iz škole ne mogu samostalno niti hotelski doručak odraditi, najjednostavniji dio hotelskog rada.

Ako se sjećate mog prijašnjeg posta o obrazovanju znate da sam već predlagao da se napravi pet vrhunskih ugostiteljskih škola u svakoj od pet regija Hrvatske. Time bi se kvalitetan, a mozda čak i vrhunski profesorski kadar mogao naći. Sa vrhunskim školama stigli bi i bolji restorani koji bi tim učenicima ponudili kvalitetnu praksu, najboljima možda čak i stažiranje vani.

Share the joy
  •  
  •  
  •  
  •  

About Kristijan

Just a heavy metal fan that likes to cook :) chef @centar academia zagreb

Check Also

Kvaliteta

Često čujem u kuharskim trač partijima kako bi klopa koju kuhamo u restoranima/bistroima/barovima trebala biti …

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena.

Bad Behavior has blocked 89 access attempts in the last 7 days.

Obrazovanje III.

by Kristijan time to read: 3 min
0

Powered by <" title="gemišt" rel="follow"> http://www.kutjevo.com/hr/proizvodi/shop.product_details/8/flypage.tpl/23.html